Psihoterapeut i HR ulaze u kancelariju i HR kaže: “e jes’ nam lijepo ovde”. Psihoterapeut ne kaže ništa, samo sluša. Nije vic, ali mogu da objasnim. Ili bar da pokušam. Naime:
Nekada davno sam gledala jedan film o možda najpoznatijoj društvenoj mreži. Osnivač i vlasnik je izradio vizitku na kraju i rekao poznatu rečenicu: “I’m CEO *****”. Htjela sam to napisati, ali shvatila sam da ne želim da budem samo takav CEO, već neko ko je asimilovao svoje bogato radno iskustvo i silne edukacije u jednu malu priču pod nazivom “Etica”. Oni koji me dobro poznaju, znaju zbog čega.
Doći do te tačke da sa 40 godina otvoriš svoju firmu za mene je uspjeh, iako se divim novim generacijama koje to urade i do 20., 30. (a sjetim se i rečenice moje prve mentorice koja nam je stalno ponavljala: “trebaju vam utakmice u nogama” 😊).
“Ali, kakve to veze ima sa likovima sa početka?” – pitate se. Polako stižemo i do toga.
U proteklih 17 godina sam imala priliku i čast da radim u najvećim i najuspješnijim kompanijama u regionu. Tačnije, odrastala sam sa njima, zajednički prema uspjesima, što ličnim, što poslovnim. Svaka mi je puuuno dala, pomalo i oduzela, ali sve je to proces pozitivnog razvoja ka tome da budemo na “pravom mjestu” i svakoj sam beskrajno zahvalna.
Moj fokus su bili, sada su i ostat će ljudi. Ljudi nisu bili moj posao, već moja pasija i predanost. I moj najveći ponos su zaposleni sa kojima sam sarađivala, bili mi oni nadređeni, saradnici ili članovi mojih bivših timova (ostali oni blizu ili otišli, pamtili me po dobru ili ne, spominjali me ili ne 😉 Svašta sam lično naučila iz svakog tog individualnog odnosa, nadam se i oni, pa makar mi se štucalo svaki dan 😉). Halalim, vi po želji 😉
Poslovne djelatnosti koje sam odabrala (ili one mene) jesu većinski psihoterapija i HR aktivnosti, ali ključ je da sada ja biram sa kime ću raditi, koliko i kako. A to biranje u stvari zavisi od toga koliko ti ljudi žele da se razvijaju lično, ili da razvijaju svoje timove.
Sve će ljudi oprostiti, samo uspjeh ne, ja bi dodala da je uspjeh za mene svaki osmijeh ili dobar osjećaj izazvan kod druge strane, makar i na kratko. I da, … svaki terapeut nađe svog klijenta, svaki klijent svog terapeta, svaka kompanija svog adekvatnog HR-a i svaki HR svoju pravu firmu🤓
I da znate, terapija je frustrirajuća, većinsko mjesto razvoja, ni HR nije drugačiji. Jedino u čemu je caka, nismo svi spremni na tu frustraciju, neki rano, neki nikada. Ali i to je ok, jer svako treba pratiti isključivo sebe i svoju potrebu.
Nek svako nađe svoju mjeru, ostali, nek produže ‘svojom ili Merlinovom sredinom’, svačije pravo😉
I na kraju novog pocetka: I’m not just CEO *****, I’m CEO of my life and choices!