E ovo neće biti duga tema, već vrlo jasna I konkretna. Psihoterapija može koristiti svakome, a I ne mora. Zavisi na kom smo mjestu razvoja, bola, frustracije ili zadovoljstva.
Nemojte misliti da samo osobe sa paničnima napadima, anksioznosti, fobijama, sa traumama, sa partnerskim problemima, seksualnim izazovima, sumnjama, manjkom samopouzdanja, nepriznavanjima, neugledavanjima, specifičnim djetinjstvom itd… trebaju psihoterapiju.
Psihoterapija može značiti svakome, da budu bolja verzija sebe, da budu emocionalno zreliji, da imaju veće kapacitete da razumiju, da smjeste na pravo mjesto sve ono što je bilo nekada teško. Kako, mi geštaltisti smo tu da zajedno sa klijentom obuhvatimo, da pokažemo smjernicu klijentu kako da asimiluje ono što je boljelo, da stojimo u tim mjestima zajedno, šetamo po polarnostima, da bi došli do klijentove najbolje sredine I da osnažimo njihove kapacitete.
I da znate, iz iskustva, jer geštalt psihoterapeuti moraju po obaveznom edukacijskom programu proći kroz svoj individualni psihoterapijski proces, da je lako, uh nije, baš nije. Ali ono što postanete poslije, je upravo najbolje mjesto za vas. I da, i dalje imamo svoje psihoterapeute, ne puštajte ih, moja divna S se smije sada sigurno 😊
Zato, kome treba ili ne treba psihoterapija… Svakome ko želi biti bolja verzija sebe, pa onda i za druge, svoje najdraže, pa i one manje drage. Nismo svi ni spremni za ulazak u bol, ali i to je ok, jer dokle god se ljudi osjećaju dobro, sretno, ispunjeno, spokojno, zadovoljno, trebaju raditi ono što im tijelo i duša poručuju, a um prati.
P.S. Svaki klijent nađe svog terapeuta, i svaki terapeut svog klijenta (pisah već). Zato dragi klijenti, birajte svog po svom vlastitom osjećaju, tamo negdje vas čeka vaš pravi.