Ove naše generacije (40 +… 😊), uh nekako se pokušavamo prilagoditi, ostajemo I tradicionalni. Ipak smo mi imali klikere I “lastiš” za preskakanje, pa se naučili u dvadesetim na mobitele (tačnije satelitne mobitele u to vrijeme 😊), pa sad pokušavamo, neki, pratiti nove generacije, rekla bih “palčiće”… A opet tako genijalne, inovativne, moderne, držim se još uvijek svih vrlina koje su nam one donijele, najviše možda slobodu I hrabrost I borbu za sebe.
Posljednjih 15 ak godina sam nekoliko puta imala društvene mreže, palila ih, gasila, pa ponovo palila… Kako je koja životna faza nosila svoja iskustva. I neka… Posljednjih godinu I nekoliko mjeseci nisam bila prisutna na mrežama, ugasila sve osim Linkedina, a zašto… Jer sam se jedno jutro, onako prilično pms-ična probudila, umjesto da pročitam koju dobru stranicu npr Jalomovih knjiga, standardno uz kafu sam listala instagram I samo izgovorim: zašto ja gledam ove lažne živote… I skoro kao uvijek, bez puno razmišljanja kad sam ja u pitanju, ugasim ga. I odjedanput, nemam obavezu da se slikam ?!? 😊 Pa mi čudno par dana, prsti sami skrolaju po zraku 😊
I zašto onda ponovo sajt, instagram, Linkedin sa češćim objavama. Šta mi je cilj, što me je I pitao digital majstor Ogi. E pa nije mi cilj how many K’s pratioca, nije mi cilj novi klijenti, nije mi cilj novi HR projekti, cilj mi je da glas bude iskren, nekad brutalan, da bude malo I šaljiv I humorističan (da pokušam da usvojim taj beogradski humor, I ne budem često kao francuska sobarica). Cilj mi je da vjerujem da postoji neko ko nema za cilj da bilda cilj za novac (puno ciljeva 😊). Jer, psihoterapija I bavljenje ljudima je vrlo ozbiljna stvar. Vrlo se kroz terapiju može zeznuti duša I mentalno stanje ne daj Bože. Kroz HR također I aktivnosti koje se provode, ili možda ne sprovode.
Puno je kvazi naučnika, puno je kvazi stručnjaka, u svakoj branši. Ali ima I jako puno ljudi oko mene koji to lijepo, profesionalno, sistematično I stručno rade. Puno je mladih ljudi koji su radili u timovima koje sam vodila koji su se osnažili I osamostalili. Možda misle da nisam ponosna na njih, jer možda misle da ih nisam dovoljno cijenila. Griješe, jer ako ste iskreni, zadovoljni, ako ste prizemni, jednostavni, ako želite u duši dobro, onda imate kapacitet da priznate svoje greške, da ih usvojite, da naučite, I da budete ponosni što ste to shvatili.
Jer najteže ljudi opraštaju uspjeh, ali malo je onih koji dostignu taj nivo zrelosti da priznaju grešku, uoče je, sebi je izgovore, ako nemaju priliku drugome I budu ponosni na tuđe uspjehe i ostvarenja. Jer tad ste najčišći.
I ne treba prozivati imenom, ne treba provlačiti druge imenom i prezimenom po ustima, jer to vam samo govori koliko ti ljudi nisu na dobrom mjestu, kada imaju potrebu umjesto u sebe, gledati u druge.
Zato, vjerujem i očekujem da će moje riječi na društvenim mrežama imati manju nišu nego što bi trebalo biti popularno ili megalomanski, ali ja sam ok s tim, jer znam da ipak ima i onih koji će pronaći neku svrhu u sličnosti…
Moj cilj je moja istina, moje iskustvo, moje naučene greške, moja iskrenost, i moja iskrena i dobronamjerna namjera da ta poruka dođe do onoga ko je spreman da je obuhvati i je/ga pomjeri na bolje lično mjesto razvoja. Jer je I dalje ima tu dobrih, finih, pametnih, iskrenih ljudi koji žele da budu bolja verzija sebe.
Vjerujem I dalje, pa nek sam opet francuska sobarica.